Što ne ulazi u opseg, i kada to više nije tako

Pitanje na koje svi odgovaraju previše brzo

Unutar mnogih organizacija postoji ustaljeni popis primjena koje bi navodno bile "izvan opsega". Prijedlog teksta u obradi teksta, filtar neželjene pošte, chatbot koji odgovara samo na temelju fiksnog popisa pitanja. Pretpostavka je da su te primjene premale, previše zastarjele ili preneznatne da bi bile obuhvaćene upravljanjem. Ta pretpostavka ponekad vrijedi. Ne vrijedi uvijek, i rijetko vrijedi trajno.

Pripada li nešto izvan opsega nije svojstvo tehnologije. To je podjela koja proizlazi iz toga što sustav radi, za koga, i s kakvim učinkom ako nešto krene po zlu. Isti prijedlog teksta koji danas ne ulazi u opseg jer zaposleniku samo predlaže riječ, sutra može ući u opseg čim automatski dovršava i šalje e-poruke bez ljudske intervencije.

O čemu ovisi podjela

Tri čimbenika zajedno određuju ulazi li primjena u opseg ili ne.

Prvi je funkcija: donosi li sustav odluku, ili samo pruža informaciju koju ocjenjuje čovjek? Alat koji rangira kandidate za posao bliži je opsegu od alata koji samo omogućuje pretraživanje životopisa. Gdje se u tom spektru točno nalazi neka primjena i zašto, pročitajte u analizi o tome što znači visoka razina rizika za vašu organizaciju.

Drugi je uloga same organizacije. Onaj tko sustav kupuje i koristi nepromijenjen, u drugačijem je položaju od onoga tko ga sam izrađuje, uči ili prilagođava. Ista primjena može za jednu organizaciju ne ulaziti u opseg, a za drugu ulaziti, samo na temelju toga tko nosi kakvu odgovornost. Ta podjela detaljno je obrađena u pitanju jeste li davatelj ili korisnik, a mijenja se čim netko u organizaciji prilagodi ili ponovno istrenira model, kako je opisano u tome što se mijenja kada sami prilagođavate model.

Treći čimbenik je vrijeme. Sustav koji sada ne ulazi u opseg, godinu dana kasnije to više ne mora biti, ne zato što su se pravila promijenila, nego zato što se promijenila uporaba. Chatbot koji je počeo kao izvor informacija može narasti u sustav koji rješava pritužbe. Uloga tima ili odjela u odnosu na takav sustav tada se mijenja zajedno s tim, a kada se to događa, opisano je u tome kada se vaša uloga mijenja i o čemu to ovisi.

Što to znači u praksi

Posljedica ovih triju čimbenika je da "izvan opsega" nikada nije trajni status. To je trenutni presjek stanja koji treba ponovno razmotriti čim se promijeni funkcija sustava, čim organizacija dobije drugu ulogu u odnosu na taj sustav, ili čim se uporaba proširi na nešto što nije bilo predviđeno prilikom nabave.

Upravo tu sjenoviti AI narušava podjelu. Primjena koja je na IT popisu zabilježena kao "izvan opsega" u praksi se može koristiti na način koji tome više ne odgovara. Tim koji koristi jezični model za pisanje nacrta komunikacije s klijentima možda ga koristi i za slanje konačnih odgovora bez prijavljivanja toga. Klasifikacija na papiru i uporaba u praksi tada se razilaze, a nitko tko gleda samo kupljene licence to razilaženje ne primjećuje.

Jedini način da se to sagleda jest pitati. Ne sustav, nego ljude koji ga koriste. To funkcionira samo ako postavljanje pitanja ne znači isto što i obračun: onaj tko se boji posljedica, prilagođava svoj odgovor ili ga uopće ne daje. Podjela koja se temelji isključivo na kupljenim licencama zato sustavno propušta primjene koje su nastale iz praktične uporabe, a to su često upravo primjene za koje nitko više ne znа jesu li još izvan opsega ili su odavno duboko unutar njega.

Opseg je ishod, a ne polazna točka

Pitanje "ulazi li ovo u opseg" ne može se dakle odvojeno odgovoriti od pitanja što se točno događa, tko o tome odlučuje, i koliko dugo je situacija takva. Inventar koji za svaku primjenu zabilježi ova tri čimbenika daje podjelu koja odgovara stvarnoj situaciji, a ne pretpostavci s kojom je sustav nekad nabavljen. Što od toga zahtijeva pažnju već sada, a što se može mirno planirati, ovisi o istim čimbenicima i obrađeno je u razlici između onoga što je potrebno sada i onoga što se može planirati.

Od podjele do uvida u sam rad